POVIJEST

Obitelj Majetić

Živimo u vremenu kada je sve ubrzano do kozmičkih brzina. Cijeli svijet se zahuktava u ritmu novca, suludo, te je postao ogroman stroj koji melje sve individualno, sve ljudske sudbine, sve uspomene i svo pamćenje. Žurimo, a kada bismo se, na trenutak, zaustavili i razmislili, shvatili bismo da, zauzvrat, nismo ništa dobili.

Više se ne družimo i ne volimo kao nekad. Prihvatili smo da smo objekti. Takav moderan način života uništio je kavane kao centre kulturnog i društvenog života te obitelj, koja je predstavljala dragocjeni rasadnik novih, svjesnih i lijepo odgojenih ljudskih jedinki. Izgubila se suština, izgubio se smisao. Erozija duha i morala samo je logična posljedica gore navedenih činjenica.

 Obitelj koja odolijeva ovom klišeu, koja je, i pored, mukotrpnog posla, uzgoja vinske loze, njenog pretvaranja u vino i svih teškoća plasmana vina do krajnjih kupaca, uspjela zadržati onaj integrativni duh, posao pretvoriti u zabavu, a odnose među članovima obitelji podići na još veću razinu.

Cijela obitelj diše kao jedno. Posao je samo ujedinio obitelj, motivirao je; svaka generacija je našla svoje mjesto i prepoznala svoje obveze. Od najmlađih do najstarijih svi su u berbi i doprinose prema svojim mogućnostima.

Tradicija proizvodnje iz 1958. godine

Obiteljsku vinariju osnovali su Majetić Tomo i Anđelka tijekom 60-ih godina na području Koprivničko- križevačke županije u Đurđevcu, pobliže u Čepelovcu na djelu Staro Selo. Tradiciju su nastavili tokom daljnih godina sin Majetić Zdravko i Ivanka, te kćeri Zdravka i Magdalena i zet Davor. Započelo se s sortom graševina, bez pretenzija da strast postane posao. I kako to već ide, prst sudbine je vodio ove vrijedne ljude, slijedila je sadnja drugih sorti. Tu se negdje i iskristalizirala odluka da im vinarstvo postane posao. Izbor je pao baš na pretežno bijele sorte. Ipak to je bila stvar osobnog izbora, osobne naklonosti prema bijelim vinima. Za bijelim,slijedila su i crna vina, te je tako nastao i ……..